Problem na koji monteri često nailaze u toku sezone jesu neočišćeni kotlovi na čvrsto gorivo. To je jednostavan posao, ali nešto što monteru oduzima dragoceno vreme. Sa druge strane, vlasnik ponekad mora da danima čeka svog montera za posao koji bi mogao da uradi sam, a za sve to vreme kotao dimi, gubi snagu i ne radi punim kapacitetom.
Šta i koliko puta se čisti?
Prva i osnovna greška koju čini veliki broj vlasnika jeste čišćenje pepela u ložištu, bez provere komora ili dimnih cevi koje povezuju kotao i dimnjak. Većina modela popularnih firmi kao što su „Termomont“ , „Radijator“, „Megal“, „ABC“ i drugi, imaju komore koje se detaljno moraju čistiti nekoliko puta u toku sezone.
Na donjoj slici prikazan je, kao primer, trajnožareći kotao „Termomont“ iz Šimanovaca, sa jasno označenim komorama za čišćenje. Ovakve ili slične komore imaju i modeli drugih proizvodjača. Otvaraju se vrlo jednostavno, odvijanjem šrafova, a potrebni alat ima gotovo svako domaćinstvo.
Pored ovakvih komora obavezno je i čišćenje dimne cevi koja povezuje kotao i dimnjak. Ona se nalazi u zadnjem delu kotla i obično je od strane montera podešena tako da je njeno skidanje lako, može se obaviti i ručno.
Ovako detaljno čišćenje obavlja se nekoliko puta u toku grejne sezone, a idealno je da jednom mesečno otvorite komore i očistite ih od nakupljenog pepela. Komore ne smete pomešati sa ložištem kotla koje zahteva svakodnevno čišćenje. Potrebni alata dolazi uz kotao, a ukoliko ga iz nekog razloga ne dobijete ili oštetite u toku upotrebe, sličan možete kupiti u svakoj bolje opremljenoj gvoždjari, osim ukoliko dizajn kotla ne zahteva specifičan alat za čišćenje, u tom slučaju morate se obratiti distributeru ili samom proizvodjaču.
